Etno-eko selo, eko-selo, agro selo

Etno-eko selo, eko-selo, Agro Selo je turistički objekt u sklopu ponude seoskog turizma koji je smješten u prirodi kao Seoski Ambijent i ima sve odlike turističkog naselja na moru. U srednjoj dalmaciji postoji oko 10 izgrađenih etno-eko selo i još 10 u izgradnji. Najpoznatija etno-eko sela su: Škopljanci, selo Radošić, mjesto Lečevica, Grabovac, selo Glavina donja, grad Imotski, Kokorići, grad Vrgorac i Karoglani, selo Zmijavci, grad Imotski. Etno-eko Selo bi se obično gradilo u selu sa napuštenim starim kamenim kućama i pomoćnim objektima za domaćinstvo. One bi se renovirale i adaptirale u suvremene objekte za prijem i smještaj gostiju, kao jedna turistička, građevinska i funkcionalna cjelina. Poduzetnik ili domaćin je morao, za tu svrhu izgraditi brojne objekte i sadržaje jednog turističkog naselja, kao što su: Recepcija, sobe, apartmani, bazen, centralno grijanje i hlađenje, sala za posluživanje gostiju, prateći objekti za kućne i osobne potrebe turista, parking, konobe, vinski podrum, kuhinje, farma domaćih životinja, farma divljih životinja, poljoprivredno zemljište, uređen park sa suhozidima, sportske terene, trim staze, šetnice, dječji zabavni park, mlinica, pušnica, skladišta i ostale objekte i sadržaje. U sklopu kulturnog programa, gostima bi se predile večeri folklora, klapskog pjevanja, razgledavanje etnografske zbirke tog kraja, muzeja, foto safari, starinskih suvenira, alata i pribora, sviranja na gusle, diple i narodnog pjevanja. Domaćin Etno-eko Selo bi često organizirao seosku olimpijadu, šoping i izlete u okolicu. Nakon zamornog dana, turisti bi otišli na počinak u moderne sobe ili apartmane u starinskim kućama etno-eko selo. Prehrana bi se sastojala od domaćih jela i specijaliteta koje bi pripremilo i serviralo stručno osoblje u starinskom posuđu, priboru i čašama, i obučeno u seoske narodne nošnje, na veliku radost turista. Domaći kruh, domaće vino, meso pečeno ispod peke ili na ražnju i salata ubrana u polju, je nešto što nema u zemljama iz kojih dolaze gosti. U slobodno vrijeme bi domaćin turistima organizirao: Nošenje narodnih nošnji i slikanje, odlazak u lov, obavljanje poljoprivrednih radova, slikanje divljih životinja, jahanje konja ili magaraca, igranje balota, nogometa ili nekog drugog sporta, odlazak na izlete na privlačna mjesta. Svo to bogatstvo ponude seoskog turizma bi goste učinilo zadovoljnim jer se mogu nakon odmora u prirodi i selu, uputiti prema obali i moru, kako bi učinili svoj godišnji odmor bogatijim i raznovrstnijim. Zbog sve većeg interesa za seoski turizam, etno-eko sela su se počela graditi u sve većem broju u napuštenim selima u dalmatinskoj zagori i na otocima.