Posjet arheološkim iskopinama Salone, grad Solin

Antički grad Salona je nastao u 1. stoljeću p.k. na području bivšeg ilirskog naselja Dalmata. Po povratku sa osvajanja po istočnom rimskom carstvu, brojna rimska vojska, je tu prezimila jer je naselje bilo zaštićeno od vjetrova, u blizini su se nalazila bogata poljoprivredna polja, blizina rijeke i obilje riba oko obližnjih otoka. Nedugo nakon toga je dobila status -colonia martia julia salona- kao Glavni Grad rimske pokrajine Dalmatia. Nakon toga počinje njen nagli razvoj, tako da je na vrhuncu slave imala oko 60.000 stanovnika. Oko grada su izgrađeni veliki bedemi sa brojnim kulama. Na istočnoj strani zidina je bio glavni ulaz u grad, tkz. porta Caesarea, a na južnoj strani je bio izlaz na veliko pristanište, preko kojega se je odvijala trgovina i promet sa carskim gradom Rimom i ostalim lukama i gradovima carstva na Mediteranu. Na središnjem trgu-forumu se je odvijao središnji gradski, politički, vjerski i trgovački život Salone.

Okolne građevine su bile: Gradska viječnica, trgovački centri, terme, Teatar i ostale zgrade i službe jednog glavnog grada pokrajine-colonije. Teatar je bio namijenjen kulturi i zabavi bogatijih i obrazovanijih stanovnika Salone. Na središnjem sjevernoj dijelu grada je bila dovedena voda iz rijeke Jadro i izgrađeno 5 mostova za različite namjene. Blizina vode je omogućila razvoj brojnih zanata,obrta i radionica: Metala, stakla, keramike, opeke, crijepova, mozaika, oružja, kovnice novca, lončarija, klesanje kamena, obrada tekstila i brojne druge. Terme su bila javna kupatila i smještena u blizini 5 mostova. Ti objekti su imali toplu i hladnu vodu, zagrijavanje, bazene i brojne druge sadržaje.

Centralna zabava se je odvijala u amfiteatru koji je bio smješten na sjevero-zapadnoj strani Salone, u blizini zapadne ceste prema Tragurijumu. To građevinsko i arhitektonsko djelo je moglo primiti 16.000 posjetitelja. Tu su se odvijale gladijatorske borbe, borbe sa životinjama i brojne druge predstave za stanovnike Salone, željne zabave i razonode, kako su je oni shvaćali. Van zidina Salone na zapadnoj strani je bilo groblje za stanovnike grada. Car Dioklecijan, koji je živio u svojoj palači u susjednom gradu Aspalatosu, izdao je 303 i 304. godine dekret o progonu kršćana. Zbog toga su bili pogubljeni mnogi ljudi koji su se izjašnjavali kao kršćani: Sveti dujam, Anastazije, Asterije, Septimije i čak neki vojnici iz njegove garde. Dao je porušiti i zapaliti crkve i svete knjige.

U središnjem dijelu je bilo izgrađeno biskupsko sjedište, nakon što je 313. godine prestao progon kršćana. Van zidina na sjevernoj strani izgrađeno je groblje Manastirine na kojemu su pokopani poznati kršćani grada Salone. Bogatiji građani su sebi mogli platiti izradu i pokop u sarkofazima. Groblja Kapljuč i Marusinac se također nalaze van zidina na sjevernoj strani grada. Početkom 7. stoljeća, grad Salonu su počeli napadati plemena Avara i Slavena dok je konačno nisu osvojili,porušili i popljačkali. Od tada počinje bijeg stanovnika na otoke,gradove Trogir i Split i njen konačni pad. Imenovanjem don Frane Bulića 1883. godine za ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu, počinju najslavniji dani iskopavanja i istraživanja antičke Salone. Za te potrebe, je za sebe,svoje stručne suradnike i goste izgradio kamenu kuću Tusculum, u blizini sjevernih zidina i pokrenuo najveći istraživački pothvat na iskopinama. Nakon njegove smrti nitko se nije ozbiljnije prihvatio daljnjeg istraživanja i očuvanja tih vrijednih povijesnih spomenika. Ove arheološke iskopine su interesantne svim gostima,posjetiteljima i turistima, pa zbog toga Turističke zajednice i muzeji gradova Splita i Solina organiziraju česte posjete u sklopu turističke ponude.